Intervju je sastavni dio selekcijskog postupka, a nerijetko i jedina metoda odabira budućih zaposlenika. Njegova učinkovitost ovisi ne samo o procjenjivačkim kompetencijama intervjuera i samoprezentacijskim vještinama kandidata, već i o brojnim situacijskim faktorima. U ovom diplomskom radu taj se proces analizira iz dvije perspektive – intervjuera i kandidata. U tu svrhu intervjuirano je petero voditelja ljudskih potencijala te anketirano 100 ispitanika koji su sudjelovali u intervjuu za posao. Anketa ispituje s kakvim vrstama intervjua se kandidati najčešće susreću, kako se za njega pripremaju, koliko proces intervjuiranja nalaze stresnim, s kojim se tipičnim pogreškama u procjenjivanju ljudi susreću te koliko se smatraju kompetentnima u tom procesu. Rezultati pokazuju da se većina kandidata priprema za poslovni intervju. Ispitanici smatraju da je njihovo dosadašnje znanje i iskustvo dovoljno za kvalitetno sudjelovanje u intervjuu za posao. Rezultati intervjua s menadžerima za ljudske potencijale djelomično potvrđuju pretpostavku da oni rade određene greške za vrijeme intervjua, no nevoljko to priznaju.