| Sažetak | U radu se istražuje teorijski okvir koncepta medijske pismenosti i utvrđuje uloga provedbe međunarodnih i nacionalnih politika medijske pismenosti za razvoj demokracije i kritičkoga diskursa. Analizom relevantne literature daje se pregled razvoja definicije institucionalnoga koncepta i mape medijske pismenosti te djelovanja međunarodnih organizacija. Medijska pismenost krovni je koncept koji obuhvaća različite pismenosti (od klasične, audiovizualne, informacijske, pa do digitalne i informatičke) te brojne vještine, kompetencije, znanje o medijima i kritičko vrednovanje medijskih sadržaja. Utvrđeno je da se koncept medijske pismenosti treba postavljati kontekstno, da mora biti jasan i prilagodljiv stalnim promjenama i društvenim potrebama. Medijska pismenost bavi se kritičkim razumijevanjem funkcioniranja društva i informacija na temelju kojih građani grade svoje vrijednosti i uvjerenja te je važna za očuvanje i razvoj demokracije i građansku participaciju. Primarni cilj rada bio je istražiti razloge zbog kojih Finska prednjači u razini medijske pismenosti. Dubinskim intervjuima s finskim teoretičarima i praktičarima medijske pismenosti utvrđeno je da su razlozi finske uspješnosti društveni konsenzus o važnosti medijske pismenosti, nacionalne politike, sustavno medijsko obrazovanje u školama te aktivna, koordinirana međusektorska suradnja brojnih dionika. Pokazuje se da nacionalne politike omogućuju društveno razumijevanje koncepta, postavljanje ciljeva i platforme za suradnju i samoodržive projekte. Razumijevanje ciljeva medijske pismenosti bitno je jer se aktivnosti trebaju planirati na temelju ciljeva, a to je važno na mikrorazini (obrazovanje) i na makrorazini (strateško planiranje, politike). Temeljem rezultata istraživanja preporučuje se da Hrvatska razvije i usvoji nacionalnu politiku medijske pismenosti, osnuje institucionalno tijelo za njezino provođenje te snažnije uključi kritičku medijsku pismenost u obrazovne kurikule. |
| Sažetak (engleski) | The thesis explores the media literacy concept’s theoretical framework and establishes the role of implementing national and international media literacy policies in developing democracy and critical discourse. An analysis of the relevant literature demonstrates the development of the institutional media literacy concept and map, and the actions performed by international institutions. Media literacy is an umbrella concept covering various literacies (from classic, audiovisual and information literacy to digital and informatics one), numerous skills and competences, media-related knowledge, and media content’s critical evaluation. As established, the media literacy concept must be laid out contextually, and be clear and adaptable to continuous changes and social needs. Media literacy deals with the critical understanding of the functioning of both society and information, based on which citizens develop values and beliefs. Moreover, media literacy is important for the preservation and development of democracy and civic engagement. The thesis’ primary goal has been to explore why Finland is at the forefront in media literacy levels. In-depth interviews with the Finnish theoreticians and media literacy practitioners have uncovered that these reasons include social consensus on media literacy’s importance, relevant national policies, systematic media education in schools, and active, coordinated cross-sectoral stakeholders’ collaboration. There is evidence that national policies enable the concept’s social understanding, as well as establishing goals and a platform for cooperation and self-sustainable projects. Understanding media literacy goals is important, as the activities should be planned around them; that is significant on both micro (education) and macro level (strategic planning, policies). Therefore, the recommendation for Croatia is to develop and adopt a national media literacy policy, establish an institutional body for its implementation, and more strongly include the critical media literacy in the educational curricula. |
