Ovaj rad sastoji se od pregleda i obrade literature vezane uz medijsku pismenost javnosti, istodobno se nadovezujući na problem interesnih skupina, vlasnika medija, novih, alternativnih medija i društvenih mreža te medijske revolucije. Naime, medijska pismenost u Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim državama, na niskoj je razini te zahtijeva izuzetan napor publike koja mora od mnoštva informacija razabrati točne i korisne informacije. S jedne strane, problem je u samim medijima, te posljedično na nižoj razini, odnosno u novinarima koji ili prikriveno zagovaraju određena stajališta (zbog svojih osobnih stavova ili češće, vlasničke strukture), kao i u samoj publici koja svoje stavove ne temelji na kritičkom razmišljanju. Iako novi, alternativni mediji i društvene mreže predstavljaju izvore informacija koje mogu dati punu sliku nekog događaja ako se shvaćaju kritički te poslužiti kao medij kojim se mogu „poraziti“ medijske korporacije i mainstream mediji, na takvim je medijima i mrežama veća vjerojatnost pojave neprovjerenih ili lažnih informacija. Za opće dobro pojedinca, a time i države, iznimno je važno održati zdravu konkurenciju medija i pluralizam ideja.