Niska razina izvanpansionske potrošnje u Hrvatskoj upućuje na potrebu promjene tradicionalno nemaštovite turističke ponude. Kulinarski identitet, kao dio duhovne baštine, osmišljenim uključivanjem u turističku ponudu može pridonijeti boljem ugledu odredišta, a time i konkurentnosti turizma. Da bi se to postiglo, potrebno je podići svijest lokalnoga stanovništva o izvornim vrijednostima i prednostima, ali i osigurati podršku odgovornih državnih institucija. Broj potrošača zainteresiranih za gastronomski turizam narastao je zahvaljujući povećanju broja televizijskih emisija o kulinarskim putovanjima. Iako velik broj ljudi tvrdi da je jedno od zadovoljstva putovanja traženje i isprobavanje novih vrsta kuhinja, stvarnost je često drukčija. Masovno tržište i popularne destinacije dovode većinu ljudi do brzoga zasićenja industrijskom prehranom pa nakon kratkoga vremena traže sigurnost vlastite poznate kuhinje. Prema riječima turističkih djelatnika, hrvatski turistički stratezi posljednjih godina sve više uviđaju da se kvalitetna turistička promocija ne može temeljiti samo na suncu i moru. Stoga se turistička promocija sve više okreće gastronomskoj ponudi kao dijelu kvalitativnoga iskoraka hrvatskoga turizma. U radu je najprije predočen kratki pregled gastronomske ponude obale i priobalja šibensko - kninskoga područja u kojemu su uočene razlike i sličnosti uvjetovane geografskim raznolikostima. Cilj rada bio je istražiti gastronomsku ponudu na odabranom broju ugostiteljskih objekata na temelju kojih su utvrđene razlike i sličnosti te u kojoj mjeri nadilaze različitosti. Ukratko je opisana gastronomska ponuda svih županija i regija, osim Šibensko-kninske županije u kojoj je detaljno istražen njezin obalni i kontinentalni dio. Do podataka u ovomu radu došlo se kvalitativnom metodom, a kao metoda prikupljanja izabran je polustrukturirani dubinski intervju proveden na ispitanicima restorana i seoskih domaćinstava. Strani gosti, prema izjavama osoblja, općenito nisu voljni probati autohtone specijalitete. Talijanima je sveopće poznata naša riblja ponuda i većinom ju i naručuju, dok Nijemci, Česi, a pogotovo Amerikanci, jedva čekaju pojesti što veći odrezak. U restoranima na obali prevladava riba i morski plodovi, a u zaleđu većinom mesna ponuda. Unatoč pretpostavkama da je veća ponuda ribe na obali, dva restorana nisu je potvrdili, odlučivši biti drukčiji od ostalih na tomu području. U restoranima na obali gost može slobodno sjesti za stol i naručiti, dok u zaleđu seoska domaćinstva prakticiraju rezervacije i jela po narudžbi. Područje Skradina, iako je u zaleđu, nema uobičajenu gastronomsku ponudu i poznato je po jelima i namirnicama samo iz toga kraja.