S početkom 2020. godine sve su se intenzivnije osjetili učinci pandemijske krize diljem svijeta i u nekim su sektorima djelatnosti zaposlenici djelomično ili u potpunosti radili na daljinu odnosno obavljali rad od kuće. Činjenica je da je takav način rada uvelike utjecao na obrazovanje koje zaista nije jedna od onih grana djelatnosti za koju bi se moglo reći kako je njeno djelovanje predviđeno u virtualnom prostoru bez kontakta učitelja i učenika, učenika i roditelja te učitelja ili učenika međusobno. Rezultati provedenog istraživanja dali su rezultate koji se razlikuju ovisno o nekoliko kategorija, a to su dob ispitanika, vrijeme provedeno u radu kod kuće te radno mjesto na kojem je osoba zaposlena. Sukladno tome, rezultati istraživanja pokazali su kako su nastavnici srednjih škola imali manje vremena za pripremu rada od kuće u odnosu na zaposlene u razrednoj nastavi i srednjim školama. Sljedeći zaključak istraživanja odnosi se na rezultate dobivene podjelom ispitanika prema dobi. Stariji ispitanici navode kako su trebali uložiti više truda tijekom odvijanja nastave na daljinu da bi postigli iste rezultate kakve su imali tijekom obavljanja posla na radnom mjestu. Posljednja skupina prema kojoj su grupirani ispitanici, a koja je pokazala značajnija odstupanja, je podjela prema vremenskom periodu unutar kojeg su zaposlenici obavljali rad od kuće. Rezultati pokazuju kako rad na daljinu postaje stresniji nakon mjesec dana provedenih kod kuće i u tom (ili dužem) periodu negativno utječe na psihičko odnosno emocionalno stanje pojedinaca. Najviše dodatnih napora u radu zaposlenici su ulagali u razdoblju između šest i dvanaest mjeseci obavljanja rada na daljinu, a nakon toga se isti smanjuje. Duži vremenski period utječe i na komunikaciju s roditeljima te ona postaje otežana već nakon mjesec dana online nastave.