Sposobnost učinkovite komunikacije jedna je od najvažnijih životnih vještina. Komunikacija se definira kao prijenos informacija radi boljeg razumijevanja. Postoje četiri osnovna stila komuniciranja – pasivni, agresivni, pasivno-agresivni i asertivni. Agresivna je komunikacija način komuniciranja u kojem pojedinci izražavaju svoje osjećaje i mišljenja te zagovaraju vlastite potrebe i stavove tako što potencijalno ugrožavaju prava drugih. Agresivni će komunikatori često pokušati dominirati nad drugim osobama, koristiti poniženje kako bi kontrolirali druge, kritizirali ih, okrivljavali ili napadali, bit će vrlo impulzivni, imati nisku toleranciju na ono što ih može iritirati, frustrirati, govorit će glasno, zahtijevati, pokazivati nadmoć, djelovati prijeteći i grubo, neće na pravi način slušati sugovornika, često prekidati itd. Agresivno komuniciranje na radnom mjesto obilježeno je različitim postupcima, kao što su nastojanja osoba da drugima izravno prouzrokuju štetu, a može doći i do nasilnog verbalnog ophođenja jedne ili više osoba koje je usmjereno na pojedinca. Pojedinci se u tom slučaju mogu osjećati nepoželjno, povrijeđeno i nemotivirano. Sve to rezultira fizičkom, društvenom i ekonomskom štetom za svako poduzeće u kojem je dominantna agresivna komunikacija. U ovom je istraživanju provedena teorijska razrada teme te je obavljen intervju s osobom zaposlenom u prehrambenoj industriji na poziciji pomoćnih poslova, kako bi se na temelju pojedinačnog slučaja istražili modeli i učinak agresivne komunikacije. Intervjuirana je soba iskusila različite oblike agresivne komunikacije, koje su na nju ostavile značajne posljedice. Osoba je doživjela agresivnu komunikaciju kojom je ponižavana, vrijeđana, bila je izložena različitim oblicima neprimjerenog komuniciranja i od nadređenih i od kolega. Sve je to rezultiralo smanjenom motivacijom za odlazak na radno mjesto i niskom razinom zadovoljstva poslom i poslovnom atmosferom i smanjenom učinkovitošću.