Ulazak u digitalno doba otvorio je globalno tržište i utjecao na promjenu društvenih navika jer je pojednostavio svakodnevan život i stvorio slobodno vrijeme koje je moguće ispuniti aktivnostimaprema samostalnom odabiru. Često se to slobodno vrijeme provodi uz tehnologiju unoseći medijski sadržaj. Moć digitalnog doba su prepoznale i mnoge religijske zajednice i vjerski pokreti. S obzirom na to da su potošači postali i kreatori sadržaja, a na internetu je moguće pronaći beskonačno mnogo informacija, više se ne može točno znati koji je sadržaj vjerodostojan.Mogli smo primjetiti kroz povijest da religijske i vjerske zajednice također imaju određen utjecaj na društvo, ali se u dobu nekontroliranog medijskog sadržaja suočavaju s narušavanjem autentične tradicije. Klasične religijske zajednice poput Katoličke crkve gube na popularnosti zbog ljudske potrebe da samostalno radi na svom duhovnom napretku jer sada pojedinac može pronaći medijski sadržaj koji ga privlači. Ta težnja za originalnošću i mogućnosti samostalnog duhovnog napretka postaje sve popularnija pa time postaje i komercijalna, ako je lako dostupna svima ili ako je dostupna za one s platežnom moći. Duhovnost na taj način gubi svoj smisao bez obzira na to o kojoj se religiji ili vjerskom pokretu radi. Zato je zanimljivo usporediti kršćanstvo kao najveću religiju svijeta koja prevladava u zapadnom dijelu svijeta s indijskim religijama, točnije hinduizmom i hinduističkim vjerskim pokretima koji su svojom migracijom na zapad postali komercijalni, a potaknuli su društvo da teži integracijskoj duhovnosti.