Cilj završnog rada je analizom osam dostupnih filmova svjetske kinematografije koji su radnjom usko vezani za tiskane medije, opisati kako se u filmskom mediju predstavlja životni stil novinara i njegove navike vezane za profesiju, odnose unutar novinske redakcije, pitanja zastupljenosti spola i njihov međusobni odnos te važnost vremena u novinarskom poslu. Metodološki se koriste dvije vrste analize - statistička analiza sadržaja te učestalost kategorije. Sama svrha analize filmova na temu tiskanih medija je utvrditi kakav je filmski prikaz života novinara, turbulentnosti posla, radnog vremena, načina komunikacije u redakcijama, odnosa prema ženama, njihovog položaja te kolika je frekventnost izraza deadline (krajnji rok za predaju teksta) kao bitne odrednice poslova unutar industrije tiskanih medija. Istraživanjem se, uz ostalo, ustanovilo kako su protagonisti u manjem broju filmova pokazali određenu neetičnost poput kreiranja netočnih narativa te krađe informacija što se kosi s etikom novinarstva. Nadalje, svi filmovi prikazuju protagoniste s određenim i zadanim klasičnim poslovnim dress codeom što ukazuje na želju da se prikaže ozbiljnosti novinarstva kao zanimanja. Pokazalo se kako žene brojčano nisu ravnopravne muškarcima, no od osam u radu navedena filma u tri su prikazane na visokim menadžerskim i novinarskim položajima.

The aim of this paper is to analyse eight accessible films whose plot is related to press media. It contains descriptions of protagonists' private and professional lifestyle, analysis of newsroom relations, gender representation, their professional and private relationships and the importance of time in journalism. The main purpose of analysing films related to print media is to determine the depiction of journalists, methods of communication in the newsroom, gender representation and deadlines as a defining characteristic of the journalistic profession. The results proved that the protagonists (journalists, editors) have shown unethical behaviour, such as information theft and creating a false narrative in a minority of films. Moreover, the protagonists wear smart casual clothes in all of the analysed films which shows the seriousness of the job.In addition, generally there are less women portrayed as journalists in these films, but there are examples of them holding high positions (such as editors or managers) in three of them.