| Sažetak | Ovaj diplomski rad analizira strategije i prakse upravljanja ljudskim potencijalima (eng. ’Human Resource Management – HRM’) u vojnim organizacijama NATO saveza, s posebnim naglaskom na Sjedinjene Američke Države, Njemačku, Francusku, Veliku Britaniju i Hrvatsku. Cilj istraživanja bio je identificirati specifične pristupe regrutaciji, selekciji, razvoju liderstva i sustavima motivacije, te usporediti kako različite NATO članice koriste HRM za osiguravanje operativne spremnosti i dugoročnog razvoja vojnih snaga. Usporedna analiza pokazala je značajne razlike u HRM praksama među državama. SAD primjenjuje visokotehnološke metode selekcije i prediktivne analize talenata, uz snažno razvijene sustave obuke i napredovanja temeljene na performansama. Njemačka vojska naglasak stavlja na stabilnost karijere, pravnu sigurnost i akademsku integraciju vojnog kadra, dok su francuski i britanski modeli HRM-a usmjereni na fleksibilnost i operativnu prilagodljivost. Hrvatska vojska, iako usklađena s NATO standardima, suočava se s izazovima u privlačenju i zadržavanju kadrova te ograničenom digitalizacijom HRM sustava. Rezultati istraživanja ukazuju na to da su ključni faktori uspješnog vojnog HRM-a digitalizacija selekcije i regrutacije, korištenje umjetne inteligencije za prediktivnu analitiku kadrova, fleksibilni karijerni modeli te napredni programi obuke, uključujući virtualne simulacije i međunarodne razmjene. Hrvatska vojska može poboljšati svoj HRM sustav uvođenjem modernih tehnologija, unapređenjem liderstva kroz mentorski pristup i akademsku suradnju te jačanjem sustava nagrađivanja kako bi vojna služba bila atraktivnija. Preporuke za Hrvatsku vojsku uključuju ulaganje u digitalizirane sustave zapošljavanja, razvoj karijernih puteva prilagođenih operativnim potrebama te jačanje međunarodne suradnje u obuci i razmjeni kadrova. Modernizacija HRM-a omogućila bi veću operativnu spremnost, dugoročnu održivost kadrova i povećanje konkurentnosti Hrvatske vojske unutar NATO saveza. |
| Sažetak (engleski) | This thesis analyzes human resource management (HRM) strategies and practices in NATO military organizations, focusing on the United States, Germany, France, the United Kingdom, and Croatia. The research aims to identify specific approaches to recruitment, selection, leadership development, and motivation systems, comparing how different NATO members utilize HRM to ensure operational readiness and long-term military effectiveness. The comparative analysis revealed significant differences in HRM practices. The U.S. employs high-tech selection methods and predictive talent analytics, with strong performance-based training and promotion systems. Germany prioritizes career stability, legal protection, and academic integration for military personnel, while French and British HRM models emphasize flexibility and operational adaptability. The Croatian Armed Forces, although aligned with NATO standards, face challenges in attracting and retaining personnel and limited digitalization of HRM systems. The research highlights key success factors in military HRM, including digitalized recruitment and selection, AI-driven talent analytics, flexible career models, and advanced training programs such as virtual simulations and international exchanges. The Croatian military can enhance its HRM framework by implementing modern technologies, improving leadership through mentorship and academic cooperation, and strengthening reward systems to make military service more attractive. Recommendations for the Croatian Armed Forces include investing in digitalized recruitment systems, developing career pathways aligned with operational needs, and increasing international cooperation in training and personnel exchange. Modernizing HRM would enhance operational readiness, long-term personnel sustainability, and the competitiveness of the Croatian military within NATO. |
